Дата добавления: 24 октября 2017
Количество просмотров: 281
Ciča zima i svud je prokleti led,
Baš sam imala težak dan.
Ljudi čudni su, niko ne zna za red,
Kući vučem se umorna.
I dok kopam po tašni da pronađem ključ,
Već na ivici nerava,
Moje sunce, moj mesec i zvezdice sve,
Moj muškarac mi otvara,
Moj je čovek na vratima.
I istog trena vredim kao hiljadu žena,
Jer njemu sam lepa i jaka k’o stena.
I kad me grli, znam da sve je u redu,
Čovek je čaroban...
Sve moje mrakove u proleće boji,
Otkad me voli, ja uspravno stojim.
I njemu ja sam dobra baš kakva jesam,
Čovek je čaroban...
Zbogom tugo i zdravo osmehu moj,
Sreća s njim se doselila.
Tako topao, nežan i predivno svoj,
Samo meni on pripada.
Dugo pričamo, moj je najbolji drug,
S njim se smejem k’o blesava.
Ljudi mi kažu nisu videli par,
Koji tako isijava,
Naša ljubav je zarazna.
Sada znam da vredim kao hiljadu žena,
Jer njemu sam lepa i jaka k’o stena.
I kad me grli, znam da sve je u redu,
Čovek je čaroban...
Sve moje mrakove u proleće boji,
Otkad me voli, ja uspravno stojim.
I njemu ja sam dobra baš kakva jesam,
Čovek je čaroban...
Sada znam da vredim kao hiljadu žena,
A-a-a-ah...
I kad me grli, znam da sve je u redu,
Čovek je čaroban...
Sve moje mrakove u proleće boji,
Otkad me voli ja uspravno stojim.
I njemu ja sam dobra baš kakva jesam,
Čovek je čaroban,
Čovek je čaroban...
Cm7
| Cm7
| Fm7
| G
| E
| Em7
|
A7
| H7
|